Iako je sadašnjim Zakonom o radu (NN 149/09) pitanje godišnjeg odmora ponešto drukčije uređeno, i danas se javljaju dvojbe oko (ne)uračunavanja subote u godišnji odmor.
Pitanje (ne)uračunavanja subote u godišnji odmor, u primjeni bivših radnopravnih propisa, izviralo je iz odredbe članka 40. stavka 4. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 - proč. tekst i 68/05 - Odluka USRH), prema kojoj se smatralo da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana, iako se rad stvarno obavljao u petodnevnom radnom tjednu, ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije izričito propisano da se subota ne uračunava u trajanje godišnjeg odmora.
Dakle, ako drukčije nije bilo propisano, u takvim slučajevima u godišnji odmor računao se i šesti dan u tjednu, iako to nije predstavljao stvarni radni dan u organizaciji rada kod poslodavca. U dane godišnjeg odmora nije se uračunavala zadnja subota bez obzira na to koristio li se godišnji odmor u jednom ili u dva dijela. Takvo je stajalište bilo izrazilo i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.
Današnje uređenje (ne)uračunavanja subote u godišnji odmor je sljedeće:
novi Zakon o radu (NN 149/09) propisuje da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, a maloljetni radnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana.
U odnosu na raniji Zakon o radu, u dijelu kojim se uređuje utvrđivanje trajanja godišnjeg odmora, malo je pojašnjena ranija odredba članka 40., koji glasi: „Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, a kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana.“
Naime, ta odredba sada je uklopljena u članak 56. stavak 1. Zakon o radu i pojašnjena glasi: „…te broj radnih dana koji se uračunavanju u godišnji odmor radnika, utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.“
Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu propisuju se (radni) dani koji se uračunavaju u godišnji odmor radnika. Tako će se kod računanja godišnjeg odmora tjedan pretvoriti u dane ovisno o tome je li radnikov radni tjedan petodnevni ili šestodnevni. To će značiti da će zakonski minimum godišnjeg odmora od četiri tjedna kod radnika koji radi pet dana tjedno iznositi 20 dana godišnjeg odmora, a radnika koji radi šest dana tjedno 24 dana godišnjeg odmora.
Na taj način više ne bi trebalo biti dvojbi oko uračunavanja, odnosno neuračunavanja subote u godišnji odmor – ona bi se računala u godišnji odmor samo onim radnicima čiji je radni tjedan šestodnevni.
Iznosimo i mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u primjeni članka 55. Zakona o radu:
Članak 55. ZOR-a – Godišnji odmor
Odredbom članka 55. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09.) propisano je da za svaku kalendarsku godinu radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, a maloljetni radnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana.
Iako je najkraće trajanje godišnjeg odmora utvrđeno u tjednima, podsjećamo na odredbu članka 56. stavak 1. Zakona o radu koja propisuje da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrđuje trajanje godišnjeg odmora duže od spomenutog najkraćeg trajanja tog odmora te broj radnih dana koji se uračunavaju u godišnji odmor radnika, te smo stoga mišljenja da bi pri utvrđivanju broja radnih dana godišnjeg odmora radnika, trebalo uzeti njegov tjedni raspored rada.
Izvor: http://www.iusinfo.hr/