DONACIJE ZDRAVSTVENE USTANOVE DRUGOJ PRAVNOJ OSOBI
Temeljem odredbe članka 57. Zakona o ustanovama (NN br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), sredstva za rad koja su pribavljena od osnivača ustanove, stečena pružanjem usluga i prodajom proizvoda ili su pribavljena iz drugih izvora, čine imovinu ustanove.
Ako u obavljanju svoje djelatnosti ustanova ostvari dobit, ta se dobit upotrebljava isključivo za obavljanje i razvoj djelatnosti ustanove u skladu s aktom o osnivanju i statutom ustanove.
Osnivač ustanove može odlučiti da dobit ustanove upotrijebi za razvoj i obavljanje djelatnosti druge ustanove kojoj je osnivač.
Nadalje, odredbom članka 67. istog Zakona propisano je da nad financijskim poslovanjem ustanove nadzor obavlja nadležno državno tijelo uprave, odnosno pravna osoba koja ima za to javnu ovlast, u ovom slučaju, to su Ministarstvo zdravstva RH te Državni ured za reviziju.
Ako ustanova dobit ne upotrijebi na način propisan odredbom članka 57. Zakona o ustanovama, kaznit će se za prekršaj, a za prekršaj će se kazniti i ravnatelj ustanove. Ako je ustanova kažnjena za prekršaj prethodno opisan, obvezno se izriče i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi.
Jednako propisuju i Statuti zdravstvenih ustanova navodeći da se dobit prvenstveno upotrebljava za obavljanje i razvoj djelatnosti ustanove i za unapređenje rada, o čemu odlučuje Upravno vijeće. Pod razvojem djelatnosti u smislu ove odredbe podrazumijeva se ulaganje sredstava u nabavu opreme, odnosno rekonstrukciju postojećeg prostora za potrebe uvođenja novih dijagnostičkih i terapijskih metoda, te za edukaciju kadrova. Odluku o raspoređivanju dobiti donosi Upravno vijeće zdravstvene ustanove uz suglasnost osnivača. Osnivač ustanove, pak, može odlučiti da dobit ustanove upotrijebi za razvoj i obavljanje djelatnosti druge ustanove koje je osnivač, dakle, važno je naglasiti, druge ustanove.
Zdravstvena ustanova korisnik je Proračuna Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno, županije, te se na trošenje novca iz ovog proračuna primjenjuju odredbe Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu (NN br. 24/14, 115/15, 87/16, 3/18).
Ovim Pravilnikom donacija se prikazuje samo kao proračunski prihod, ne i kao proračunski rashod, iz čega slijedi da nema pravne osnove da bi zdravstvena ustanova kao korisnik proračuna mogla imati rashod kroz donaciju drugoj pravnoj osobi.
Isto propisuje i Zakon o proračunu (NN br. 87/08, 136/12, 15/15) u članku 88. navodeći donaciju kao proračunski prihod, ali i odgovornost čelnika proračuna, odnosno, ravnatelja, za zakonitost, svrhovitost, učinkovitost i za ekonomično raspolaganje proračunskim sredstvima (članak 95.).
Iz navedenoga slijedi da ne postoji pravni temelj da bi zdravstvena ustanova kao neprofitna pravna osoba i proračunski korisnik mogla davati donacije drugim pravnim osobama, jer prema pozitivnim propisima, donacija može biti samo prihod zdravstvene ustanove koji čini njezinu imovinu, te se ne svrstava na rashodovnu stranu, i koji prihod se smije koristiti za točno određene namjene, a u svrhu daljnjeg razvoja zdravstvene djelatnosti.
Snježana Cerjan, mag.iur.*
*ovo mišljenje je izričito mišljenje autorice članka i neobvezujuće je naravi, a može se koristiti samo kao informativna stručna pomoć