Medicinske greške - specijalizant

odgovorna je ustanova u kojoj on obavlja vanjski dio speciajlističkog staža. dakle ustanova gdje se dogodio štetni događaj odgovara pacijentu. drugo pitanje je pod kojim okolnostima se dogodio štetni događaj i je li speciajlizant prekoračio granice\"svojih ovlasti\". No to pacijentu nije važno jer on tuži bolnicu gdje je liječen i ta mu bolnica plaća nakandu štete. ostaje otvoreno eventualno pitane regresne odgovornosti specaijlizanta prema ustanoveikoja je platila naknadu štete.ne znam jesam li pomogla ili odmogla svojim odgovorom , ali možete me slobodno kontaktirati u kbc osijek jer imam jedan takav sudski spor pa možemo malo detaljnije popričati o njemu.

Obraća se prvoj nadređenoj osobi tj. voditelju tima pogotovo ako je u pitanju timski rad, a u ostalim slučajevima odgovornoj osobi u toj ustanovi,a to je ravnatelj.Kako ne bi doslo da problema s pacijentom o svakom medic.zahvatu ga detaljno obavijestite kako bi pacijent mogao donijeti odluku.Što vi specijalizirate?Evo PRAVILNIK
O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE
Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacija doktora medicine, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija, uvjeti koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva i zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu za obavljanje specijalizacije, način provođenja specijalizacija i užih specijalizacija te način polaganja specijalističkog ispita.

Članak 2.

Doktori medicine mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije i uže specijalizacije.
Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja prema propisanom programu.
Program specijalizacija iz stavka 2. ovog članka donijet će ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar).

Članak 3.

Cjeloviti program specijalističkog usavršavanja doktora medicine obavlja se u kliničkim zdravstvenim ustanovama koje glede radnika, prostora i medicinsko-tehničke opremljenosti udovoljavaju sljedećim uvjetima:
– da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
– da imaju odgovarajući prostor i opremu,
– da u njima rade najmanje dva specijalista u znanstveno-nastavnom zvanju u radnome odnosu i s najmanje deset godina specijalističkoga staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava,
– da imaju knjižnično-informatičku potporu sukladno suvremenim zahtjevima medicinske struke kojom se omogućava pristup odgovarajućoj domaćoj i stranoj stručnoj literaturi te prostor i opremu za praktično učenje laboratorijskih tehnika,
– da imaju organizirane aktivnosti na području praćenja kvalitete zdravstvene zaštite.

Članak 4.

Zdravstvene ustanove u kojima se može obavljati dio praktičnog specijalističkog usavršavanja glede radnika, prostora i medicinsko-tehničke opremljenosti moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
– da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
– da imaju odgovarajući prostor i opremu,
– da u njima rade najmanje dva specijalista grane specijalizacije za koju se specijalizant usavršava, da su u radnom odnosu s punim radnim vremenom i s najmanje pet godina specijalističkoga staža od kojih jedan mora imati priznati naziv primarijus te koji mogu biti komentori specijalizantima,
– da imaju primjeren knjižnični fond iz područja specijalizacije te potrebnu informatičku opremu kojom se omogućava pristup odgovarajućoj domaćoj i stranoj stručnoj literaturi,
– da imaju organizirane aktivnosti na području praćenja kvalitete zdravstvene zaštite.

Članak 5.

Ministar rješenjem na vrijeme od šest godina ovlašćuje zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članaka 3. i 4. ovoga Pravilnika, za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije, odnosno uže specijalizacije ili za izvođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja koji će se u njima izvoditi.
U zahtjevu za davanje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova koja ispunjava uvjete iz članka 3. ovoga Pravilnika predlaže grane specijalizacije koje će se u toj ustanovi izvoditi, voditelje programa specijalističkog usavršavanja, glavne mentore te zdravstvene ustanove iz članka 4. ovog Pravilnika u kojima će se obavljati dio praktičnog specijalističkog usavršavanja.
Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka, zdravstvena ustanova obvezna je priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 3. ovoga Pravilnika.
U zahtjevu za davanje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova koja ispunjava uvjete iz članka 4. ovoga Pravilnika predlaže dijelove programa specijalističkog usavršavanja koji će se u toj ustanovi izvoditi te komentore specijalizantima.
U zahtjevu iz stavka 4. ovoga članka, zdravstvena ustanova obvezna je priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 4. ovoga Pravilnika.
Voditelj programa specijalističkog usavršavanja mora biti nastavnik izabran u znanstveno-nastavno zvanje s najmanje deset godina specijalističkog staža obavljenog u radnom odnosu u kliničkoj zdravstvenoj ustanovi uz dokazane pedagoške sposobnosti i sklonosti. Voditelja programa specijalističkog usavršavanja imenuje ministar rješenjem iz stavka 1. ovoga članka na vrijeme od pet godina.
Voditelj programa specijalističkog usavršavanja koordinira izvođenje programa specijalističkog usavršavanja u zdravstvenoj ustanovi, izvođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja u drugim zdravstvenim ustanovama te nadzire rad glavnog mentora i komentora.
Ako tijekom izvođenja programa specijalističkog usavršavanja nastanu promjene vezano uz voditelja programa, ovlaštena zdravstvena ustanova predlaže ministru imenovanje novog voditelja programa.
O nastalim promjenama u vezi ispunjavanja uvjeta na temelju kojih je dano ovlaštenje ministra za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije ili izvođenja dijela programa specijalističkog usavršavanja, ravnatelj zdravstvene ustanove obvezan je obavijestiti ministarstvo nadležno za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministarstvo) u roku od 30 dana od dana nastupa promjene.
Zdravstvenoj ustanovi ili dijelu zdravstvene ustanove koja ne ispunjava uvjete iz članka 3. i 4. ovoga Pravilnika, ministar rješenjem oduzima ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije ili za izvođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja koji će se u toj zdravstvenoj ustanovi izvoditi.
Ministarstvo vodi registar zdravstvenih ustanova u kojima se može obavljati specijalističko usavršavanje i voditelja programa specijalističkog usavršavanja.

Članak 6.

Odobrenje za specijalizaciju i užu specijalizaciju ministar daje na temelju godišnjeg plana potrebnih specijalizacija i užih specijalizacija koji donosi na prijedlog zdravstvenih ustanova, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatske liječničke komore te tijela ili pravnih osoba iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika.

Članak 7.

Specijalizacija se može odobriti doktoru medicine koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ima privatnu praksu ili radi kod doktora medicine privatne prakse te kojem je izdano odobrenje za samostalan rad (licenca).
Doktoru medicine koji nije u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi niti u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost niti ima privatnu praksu, odnosno ne radi kod doktora medicine privatne prakse, ministar može odobriti specijalizaciju za potrebe ministarstva nadležnog za zdravstvo, ministarstva nadležnog za obranu, ministarstva nadležnog za pravosuđe, upravu i lokalnu samoupravu, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, fakulteta zdravstvenog usmjerenja, znanstvenoistraživačkih pravnih osoba, pravnih osoba koje obavljaju proizvodnju i promet lijekova i medicinskih proizvoda, pravnih osoba koje obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja te upravnih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave nadležnih za zdravstvo.

Članak 8.

Prijedlog za odobrenje specijalizacije ministarstvu podnosi zdravstvena ustanova kod koje je doktor medicine u radnom odnosu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno doktor medicine privatne prakse ili doktor medicine privatne prakse kod kojeg je doktor medicine u radnom odnosu te tijelo ili pravna osoba iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika.
Ministarstvu je obvezno prilikom dostave prijedloga za odobrenje specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka dostaviti potrebnu dokumentaciju o ispunjavanju uvjeta iz članka 7. ovoga Pravilnika.

Članak 9.

Uz prijedlog za odobrenje specijalizacije sukladno članku 8. stavku 1. ovoga Pravilnika, ministarstvu je potrebno dostaviti pisane suglasnosti osoba koje su preuzele obvezu glavnog mentora i komentora.
Glavnog mentora i komentore imenuje ministar rješenjem o odobrenju specijalizacije. Glavni mentor i komentor moraju biti radnici zdravstvenih ustanova kojima je dano ovlaštenje ministra sukladno članku 5. ovoga Pravilnika.
Glavni mentor mora biti nastavnik ili primarijus iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje deset godina specijalističkog staža.
Komentor mora biti specijalist iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje pet godina specijalističkog staža.
Liste glavnih mentora i komentora u zdravstvenoj ustanovi određuju zdravstvene ustanove iz članka 3. i 4. ovoga Pravilnika na prijedlog voditelja programa te se iste prilažu zahtjevu za dobivanje ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije sukladno članku 5. ovoga Pravilnika.
Glavni mentor je odgovoran za propisano provođenje plana i programa specijalističkog staža u cijelosti, praćenje napretka specijalizanta, provjeravanje znanja specijalizanta najmanje dva puta godišnje putem provjere znanja i vještina te točnost podataka u specijalističkoj knjižici.
Komentor se imenuje za dio specijalističkog programa koji traje dulje od 30 dana.
Komentor je odgovoran za propisano provođenje dijela programa specijalističkog usavršavanja za koji je imenovan.

Članak 10.

Ako glavni mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalističkog usavršavanja ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika.
Glavni mentor i komentor tijekom specijalizacije mogu povući svoju suglasnost o mentorstvu iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Tu odluku obvezni su u pisanom obliku dostaviti ministarstvu, podnositelju prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika i specijalizantu.
Ministarstvo razrješava glavnog mentora i komentora ako utvrdi da isti neodgovorno vode specijalizanta, o tome obavješćuje podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika i specijalizanta.
Glavni mentor i komentor za svoj rad po mentorstvu, odnosno komentorstvu dobivaju godišnju naknadu od podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika.
Iznos naknade iz stavka 4. ovoga članka odlukom utvrđuje ministar.
Glavni mentor i komentor obvezni su obavljati poslove utvrđene člankom 9. stavkom 6. ovoga Pravilnika najmanje dva sata tjedno sa svakim specijalizantom.
Ako glavni mentor ili komentor tijekom specijalizacije povuče svoju suglasnost o glavnom mentorstvu ili komentorstvu zbog razloga iz stavka 2. ovoga članka ili izgubi status mentora ili komentora zbog razloga iz stavka 3. ovoga članka, obvezan je na povrat razmjernoga dijela naknade.

Članak 11.

Ministarstvu je potrebno, uz dokumentaciju iz članka 8. stavka 2. ovoga Pravilnika, dostaviti i pisanu suglasnost ravnatelja zdravstvene ustanove u kojoj će se obavljati specijalističko usavršavanje o mogućnosti obavljanja specijalizacije, uz naznačen datum početka specijalističkog usavršavanja.

Članak 12.

Iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar.
Troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika.
Zdravstvenim ustanovama iz članka 4. ovoga Pravilnika u kojima specijalizant obavlja dio programa specijalističkog usavršavanja, sredstva se doznačuju razmjerno trajanju specijalističkog usavršavanja u tim ustanovama.

Članak 13.

Zdravstveni radnici stranci mogu započeti specijalizaciju uz uvjete iz članka 12. ovoga Pravilnika predviđene za specijalizante iz privatne prakse, a na temelju prijedloga ministarstva nadležnog za znanost, odnosno ministarstva.
Suglasnost za obavljanje specijalizacije strancima daje ministar.

Članak 14.

Doktore medicine specijaliste određene grane specijalnosti može se uputiti na dalje usavršavanje u određene grane uže specijalnosti temeljem utvrđenog plana potrebnih kadrova.

Članak 15.

Specijalizant započinje s obavljanjem specijalističkog usavršavanja u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije.
U roku iz stavka 1. ovoga članka glavni mentor je obvezan izraditi raspored obavljanja propisanog programa specijalističkog usavršavanja, dogovoriti obavljanje specijalizacije u zdravstvenim ustanovama iz članka 3. i 4. ovoga Pravilnika te utvrditi dan početka specijalizacije.
Dio programa specijalizacije koji je zajednički za sve specijalističke programe mora sadržavati teorijsku nastavu iz područja:
– znanstveno-istraživački rad,
– donošenje kliničkih odluka,
– komunikacijske vještine,
– timski rad,
– upravljanja sustavom,
– sposobnost stjecanja i prenošenja znanja,
– etika i propisi,
– promocija zdravlja.
Dio programa specijalizacije iz stavka 3. ovoga članka obavlja se na fakultetima zdravstvenog usmjerenja u ukupnom vremenu ne većem od 10% vremena od ukupnog trajanja specijalizacije.
Dio programa iz stavka 3. ovoga članka sastavni je dio specijalističkog usavršavanja te se organizira u nastavnom obliku za specijalizante različitih usmjerenja specijalizacije.

Članak 16.

Specijalizant provodi program specijalizacije bez prekida.
O svakom prekidu u tijeku trajanja specijalističkog usavršavanja podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika obvezan je izvijestiti ministarstvo.
Iznimka od stavka 2. ovoga članka jest stručno ili znanstveno usavršavanje u inozemstvu u kontinuiranom trajanju duljem od 30 dana, rodiljni dopust, komplikacije u trudnoći, bolesti kod kojih liječenje traje dulje od 30 dana, izvršenje vojne obveze te pritvor dulji od 30 dana.
Za prekid iz stavka 3. ovoga članka prilaže se potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove, uprave trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora medicine privatne prakse, odnosno čelnika tijela ili pravne osobe iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika prilikom prijave specijalističkog ispita.
Ako je prekid opravdan, specijalizacija se produljuje za vrijeme za koje je prekid trajao.

Članak 17.

Pravo na obavljanje specijalizacije prestaje ako:
1. specijalizant otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, doktoru medicine privatne prakse, odnosno tijelu ili pravnoj osobi iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika, koja ga je predložila za odobrenje specijalizacije,
2. sukladno odredbi članka 10. stavka 1. ovoga Pravilnika mentor utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava te o tome pisano izvijesti zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, doktora medicine privatne prakse, odnosno tijelo ili pravnu osobu iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika za čije se potrebe specijalizant specijalizira.
Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju donosi ministar na temelju zahtjeva zdravstvene ustanove, trgovačkog društva, doktora medicine privatne prakse, odnosno tijela ili pravne osobe iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika.
Zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka prilažu se isprave kojima se dokazuje postojanje uvjeta iz točke 1. ili 2. stavka 1. ovoga članka.

Članak 18.

Specijalistički staž i obveze specijalizanta u specijalističku knjižicu upisuju glavni mentor i komentori u ustrojstvenim jedinicama zdravstvenih ustanova u kojima specijalizant obavlja specijalističko usavršavanje prema propisanom planu i programu.
Sporna pitanja između glavnog mentora i specijalizanta oko upisa specijalističkog staža i obveza u radnu knjižicu rješava voditelj programa specijalističkog usavršavanja, koji ima pravo upisa podataka u specijalističku knjižicu.
Obrazac specijalističke knjižice propisat će posebnim pravilnikom ministar.

Članak 19.

Nakon obavljenog programa specijalističkog usavršavanja specijalizant polaže specijalistički ispit.
Specijalistički ispit polaže se najkasnije u roku šest mjeseci od završetka specijalističkog usavršavanja.
Ministar utvrđuje troškove polaganja specijalističkog ispita koje snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika.

Članak 20.

Prijava za polaganje specijalističkog ispita podnosi se ministarstvu najmanje 30 dana prije pristupanja polaganju specijalističkog ispita.
Pristupnik prijavljuje polaganje specijalističkog ispita na temelju konačnog mišljenja glavnog mentora.
Prijava treba sadržavati zamolbu pristupnika, rješenje o odobrenju specijalizacije, uredno popunjenu specijalističku knjižicu te ostale isprave utvrđene specijalističkim programom.

Članak 21.

Ministar na temelju izvješća glavnog mentora donosi rješenje o polaganju specijalističkog ispita.
Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka ministar imenuje članove i tajnika ispitnog povjerenstva te određuje datum polaganja specijalističkog ispita.
Član ispitnog povjerenstva ne može biti glavni mentor i komentori koji su sudjelovali u provođenju specijalističkog usavršavanja specijalizanta.
Članovi i tajnik ispitnog povjerenstva na specijalističkim ispitima i ispitima iz uže specijalnosti imaju pravo na novčanu naknadu čiji iznos određuje ministar posebnim rješenjem.

Članak 22.

Specijalistički ispit polaže se u pravnoj osobi iz članka 3. ovoga Pravilnika.
Specijalistički ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog djela.

Članak 23.

Odredbe ovog Pravilnika odgovarajuće se primjenjuju i na uže specijalnosti.
Nakon obavljenog programa iz uže specijalizacije specijalist polaže ispit pred ispitnim povjerenstvom i stječe pravo na naziv područja uže specijalnosti.
Ispitno povjerenstvo imenuje ministar iz redova stručnjaka užih specijalista iz područja za koje je odobrena uža specijalizacija.

Članak 24.

Opći uspjeh pristupnika na specijalističkom ispitu i ispitu iz uže specijalnosti ocjenjuje se s »položio« ili »nije položio«.
Ocjena se donosi većinom glasova članova ispitnog povjerenstva i upisuje se (uz pitanja) u zapisnik o polaganju specijalističkog ispita.
Obrazac zapisnika o polaganju specijalističkog ispita propisat će posebnim pravilnikom ministar.
Po završetku specijalističkog ispita zapisnik se s cjelokupnom dokumentacijom dostavlja ministarstvu.

Članak 25.

Doktoru medicine koji je položio specijalistički ispit izdaje se uvjerenje.
Obrazac uvjerenja iz stavka 1. ovoga članka propisat će posebnim pravilnikom ministar.
Ministarstvo vodi evidenciju o doktorima medicine koji su položili specijalistički ispit.

Članak 26.

Pristupnik koji ne položi specijalistički ispit prvi puta, može ga ponoviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitno povjerenstvo, a koji ne može biti kraći od 30 dana, niti dulji od 90 dana od dana polaganja ispita. Ako pristupnik ne položi ispit drugi put, može ga još jedanput ponoviti kroz daljnjih 90 dana.
Ako niti nakon ponovljenog roka kandidat ne položi ispit, upućuje se na ponovno obavljanje specijalističkog usavršavanja u trajanju koje odredi ispitno povjerenstvo, a koje ne može biti kraće od 90 dana.
Troškove dodatnog specijalističkog usavršavanja iz stavka 2. ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika.
Ako pristupnik ne pristupi polaganju ispita ili odustane od započetog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit taj put nije položio i mora ga ponoviti u roku koji odredi ispitno povjerenstvo, a koji ne smije biti dulji od 90 dana. Troškove ponavljanja ispita snosi sam pristupnik.

Članak 27.

Po položenom specijalističkom ispitu stječe se naziv specijalist određene grane specijalnosti.

Članak 28.

Uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske liječničke komore, ministar može doktorima medicine specijalistički staž obavljen u inozemstvu priznati djelomično ili u cijelosti ako uvjeti i program specijalizacije obavljene u inozemstvu te stečene kompetencije bitno ne odstupaju od uvjeta, programa i kompetencija propisanih ovim Pravilnikom.

Članak 29.

Kvalitetu specijalističkog usavršavanja doktora medicine provjerava ministarstvo.
Ministarstvo imenuje stručna povjerenstva za utvrđivanje činjenica važnih za provjeru kvalitete specijalističkog usavršavanja doktora medicine (u daljnjem tekstu: stručno povjerenstvo) te ujedno predlaže metode procjene kvalitete.
Stručno povjerenstvo sastoji se od najmanje tri člana, po jednog predstavnika medicinskog fakulteta, Hrvatske liječničke komore i stručnog društva Hrvatskog liječničkog zbora, koje delegira svog predstavnika u odgovarajućoj sekciji Europske udruge medicinskih specijalista (UEMS). Svi članovi stručnog povjerenstva moraju biti specijalisti one medicinske grane za koju obavljaju provjeru kvalitete izvođenja specijalističkog usavršavanja i moraju ispunjavati uvjete za glavnog mentora iz članka 9. ovoga Pravilnika.
Stručno povjerenstvo obavlja provjere zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje prema strukturiranim obrascima i na način utvrđen u Povelji Europske udruge medicinskih specijalista, koja se objavljuje na web-stranici ministarstva.
Stručno povjerenstvo predlaže ministru poduzimanje odgovarajućih mjera utvrđenih odredbama ovoga Pravilnika u slučaju negativnog mišljenja o kvaliteti specijalističkog usavršavanja doktora medicine.

Članak 30.

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 3. i 4. ovoga Pravilnika obvezne su u roku 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu podnijeti ministarstvu zahtjev za davanje rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja.
Zahtjev treba sadržavati kratki elaborat o radu zdravstvene ustanove (ili njenog dijela) te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 3. ili 4. ovoga Pravilnika.
O svakoj promjeni uvjeta iz članka 3. ili 4. ovoga Pravilnika zdravstvena ustanova obvezna je izvijestiti ministarstvo u roku 30 dana od dana nastale promjene.
Ako zdravstvena ustanova ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka specijalizantima neće biti priznato specijalističko usavršavanje, a zdravstvenoj ustanovi rješenjem će se oduzeti ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Članak 31.

Doktori medicine koji su specijalistički staž započeli obavljati prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika završit će specijalistički staž prema planu i programu određenom rješenjem o odobrenju specijalizacije, a specijalistički ispit polagat će prema odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika (»Narodne novine« br. 33/94, 53/98, 64/98, 97/99, 84/01 i 43/03).

Članak 32.

Program specijalizacija iz članka 2. stavka 3. ovoga Pravilnika ministar će donijeti do 1. siječnja 2009. godine.

Članak 33.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika (»Narodne novine« br. 33/94, 53/98, 64/98, 97/99, 84/01 i 43/03) u dijelu koji se odnosi na specijalističko usavršavanje doktora medicine.

Članak 34.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu 1. siječnja 2009. godine.

Klasa: 011-02/08-04/49
Urbroj: 534-07-08-3
Zagreb, 13. lipnja 2008.

Ministar
mr. Darko Milinović, dr. med., v. r.

1.
Kome se u slučaju greške ili sumnje u grešku ili problema s pacijetima kada nema greške za pomoć po zakonu može obratiti vanjski specijalizant?
2.
Molim gdje se može pronaći pravilnik koji spominjete u svom odgovoru?
3.
Na sreću nije se dogodila greška, već je pitanje postavljeno da se specijalizant može pripremiti ukoliko dođe do nerazumijevanja s pacijentom, kolegom.

Hvala na odgovoru i trudu kolegi (ci) splitu i svima koji pokušavaju pomoći.
Hvala.

Za precizniji odgovor treba mi vise detalja ..sto je radio..sam ili u timu.. pod nadzorom..je li bila hitna situacija.U nacelu specijalizant je odgovoran ako je djelovao u okviru svojih ovlasti(vidi pravilnik)...ali i specijalist koji ga je bio dužan nadzirati po \"nacelu zapovijedne odgovornosti\".O kakvoj se pogresci radi i da li je pacijentu dana obavijest da ce medicinski zahvat obavljati specijalizant jer pacijent ima pravo to znati inace mu je povrijedeni i pravo osobnosti

Molim Vas odgovor na pitanja.
1. Tko je odgovoran za greške u liječenju pacijenata koje počini specijalizant u zdravstvenoj ustanovi?

I:

2. Tko je odgovoran za greške specijalizanta koji nije u radnom odnosu u toj ustanovi?Samo je tu na specijalizaciji.


Hvala. Mnogo Vam hvala.